Showcase Slovenskog mladinskog gledališča 2019. godine (ili: nemam ništa protiv, ali radite to u svoja četiri zida, a pozorište će srušiti četvrti zid)

Šta je fašizam? Šta znači ta reč? Ko su danas fašisti? Kako izgleda njihov prosečan dan? Da li u slobodno vreme pevaju o Leni Rifenštal? Da li štrikaju i kako započinju svoje mejlove? Gde pričaju o svojim fašističkim idejama? Ako naše neo-liberalno kapitalističko društvo počiva na temelju da svi imamo pravo na slobodu govora, misli i izbora, zašto se fašistima ono uskraćuje? Nije li to pomalo fašistički?

Ova su neka od pitanja koje postavljaju politički angažovane predstave u produkciji Slovenskog mladinskog gledališča u Ljubljani prikazane u okviru Mladinsko Showcase-a početkom aprila ove godine. Grupa internacionalnih studenata imala je priliku da pogleda predstave, razgovara sa njihovim autorima i pokuša da tokom diskusija dođe do odgovora.

Iako su predstave zanimljive, promišljene, provokativne, opširne, različitih tema i formi, pokušaću da svaku predstavu prikažem što sažetije.

Suprotne stvari (Nasprotje stvari), reditelj: Boris Nikitin
Petoro glumaca predstavljaju nam se kao fašisti pričajući kako oni izgledaju, kako razmišljaju i kako se uopšte postaje fašista. Reditelj se poigrava različitim ideologijama i političko-ekonomsko-socijalnim uređenjima pokazujući da je fažizam kao koktel (citat profesora Rodžera Grifina) – u koktel možete ubaciti bilo šta i on će i dalje imati slatkast, primamljiv, opijajući ukus.

6, reditelj: Žiga Divjak
Dokumantarni teatar o šestorici tinejdžera iz Sirije koji bez roditelje 2016. godine dolaze u Sloveniju i treba da budu smešteni u dom ski centra u Kranju. Početni entuzijazam zamenjen je panikom roditelja dece smeštene u domu i na kraju prerasta u masovne proteste Slovenaca protiv migranata. Ukazuje se na opšta mišljenja: Migrant je okej, ali ne pored mog deteta i ne u mojoj državi. Treba pomoći, ali neka to uradi neko drugi. Treba Sirijci da imaju ista prava kao i mi, ali nek ih imaju u svoja četiri zida. Na kraju pomislite da bi šestorici tinejdžera bilo sigurnije samima na ulice nego u rukama slovenačke vlasi koja se uči toleranciji na njima.

Proklet bio izdajica svoje domovine! (Proklet naj bo izdajelec svoje domovine!) , reditelj: Oliver Frljić

Predstava rađena pre deceniju, ali i dalje jednako aktuelna. Reditelj Frljić provocira slovenačku, hrvatsku i srpsku publiku podsećajući na ratove ’90ih i na nacionalne razlike. Kao i u većini svojih predstava želi da probudi potisnutu agresiju i jak nacionalizam. A ne možete probuditi nešto, ako ono ne postoji.

Nacionalno pomirenje: Predstava za turiste(Naronda sprava: Predstava za turiste), reditelj: Wojtek Ziemilski

Dvoje turističkih vodiča, dikcijom, gestikulacijom i rečnikom stereotipnih turističkih vodiča, objašnjavaju i tumače publici moderan ples Marie Stokolose koja pleše pored njih. Maria je Poljakinja, Jevrejka čiji su baba i deda nastradali u holokaustu, međutim vodiči o tome pričaju poprilično komično. Možda je i dalje previše rano za neposrednu, šaljivu priču o holokaustu, ali je svakako odličan prikaz relativizacije istorijskih događaja koja se dešava danas.

Nacionalno pomirenje: Pejzaž slobode (Narodna sprava: Krajine svobode), rediteljke: Ana Vujanović, Marta Popivoda

Pre instalacija, nego predstava, ali nazovimo je izvedbenom praksom zbog vrlo mutne i nejasne granice između ova dva medija. Govori o prvoj ženi Srpkinji, Sofiji Vujanović, koja se priključila pokretu Partizana. Izuzetno dugo, tri glumice dekonstruišu i konstruišu veliki kvadar na sceni izgovarajući povremeno delove iz dnevnika i pisama žena partizanki. I tako je, nažalost, forma pojela sadržaj. Iako pozvana da učestvuje u izvedbi i da prošeta po sceni u bilo kom trenutku, publika ostaje da sedi sve vreme poštujući jaku pozorišnu konvenciju – gledalac sedi na svom mestu, u mraku, i gleda glumce. Šteta, možda bi se ranije završilo da je neko brzo sastavio kvadar.

i dalje bez naslova (še ni naslova), reditelj: Tomi Janežič

Predstava po motivima Don Žuana i tekstu Simone Semenič u trajanju od 10 sati ili kako reditelj objašnjava: ova predstava traje samo jedan trenutak, kao momenat kada saznate da vas žena vara. Trebalo bi napisati poseban tekst samo o ovoj predstavi.

Možda nismo uspeli da dođemo do odgovora na sva pitanja koje su postavile predstave, doduše, da li je iko i očekivao od grupe studenata umetničkih studija da reši migranstku krizu i da jasnu definiciju fašizma i kako zaustaviti njegovo širenje. Samim tim što smo sedeli, razgovarali i postali svesniji o moći teatra kada se radi o političkim temama je dovoljno.

Interesantno je bilo posmatrati kako političke i istorijske prilike ovih prostora razumeju studenti nedovoljno upoznati sa ovdašnjim kontekstom. I objasniti Englezu zašto nekoliko nas iz različitih država pričamo istim jezikom. I upoznati Nemicu sa opusom Lepe Brene nakon što se oduševila pesmom Jugoslovenka u Frljićevoj predstavi. Bilo je zabavno otići sa Poljakinjama na izložbu o Pokretu nesvrstanih u Muzeju moderne umetnosti. Kukati sa svima prepričavajući stanje u kulturi u našim zemljama i mogućnostima zaposlenja. Ali odmah posle toga otići na žurku u Metelkovoj.

Zbog izuzetnih predstava, stečenog iskustva i znanja, poznanstava sa predivnim talentovanim ljudima, hvala organizaciji OFF Novi Sad koja je pomogla novčanim sredstvima da odem na Mladinsko Showcase.

Divna Stojanov
Studentkinja četvrte godine Akademije umetnosti u Novom Sadu