“Ne gledaj mi u pijat” je film koji postavlja pitanja i zove na promišljanje. I ne samo što treba da ga pogledate, već treba to da učinite u bioskopu. Da se nagnete ka prijatelju sa kojim ste došli, cimnete ga za rukav i kažete “Nije fer to što se ovoj devojci dešava.”, da bi Vam on odgovorio “Ona pristaje na to.”

Debitantski dugometražni film Alena Drljevića i prošlogodišnji bosanskohercegovački kandidat za Oskara, „Muškarci ne plaču“ stiže pred novosadsku publiku 24. marta u 20h u amfiteatru SPENSA! Do sada svega jednom viđen u našem gradu, ovaj film koji je prošao kroz sve značajne festivale regiona, a na festivalu u Karlovim Varima i osvojio dve nagrade, bavi se ratnom prošlošću kroz njene današnje posledice. Velika imena regionalnog glumišta – Boris Isaković, Sebastian Kavaca, Ermin Bravo, Emir Hadžihafisbegović, Leon Lučev – igraju ratne veterane, pripadnike svojih stvarnih nacionalnosti koji odlaze u zabačen hotel na „radionicu pomirenja“. Film istražuje kako to posttraumatski stresni poremećaj deluje na živote svih nas opterećenih ratnom zaostavštinom, istovremeno ispitujući fenomen balkanskog muškarca koji baš nikad ne plače. Ili možda…

Film “Druga strana svega” rediteljke Mile Turajlić proglašen je za najbolji dokumentarni dugometražni film 30. Festivala IDFA u Amsterdamu, jednog od najznačajnijih i najprestižnijih festivala dokumentarnog filma u svetu. Film govori o zaključanim vratima unutar jednog beogradskog stana koji su razdvajali porodicu od njene prošlosti preko 70 godina. Dok rediteljka započinje prisan razgovor sa majkom, politički rascep koji potresa njihov dom otkriva kuću i državu koje progoni istorija. Hronika o porodici iz Srbije pretvara se u bolan portret aktiviste u vreme velikog previranja, dovodeći u pitanje odgovornost svake generacije da se bori za svoju budućnost.

Film “Druga strana svega” rediteljke Mile Turajlić proglašen je za najbolji dokumentarni dugometražni film 30. Festivala IDFA u Amsterdamu, jednog od najznačajnijih i najprestižnijih festivala dokumentarnog filma u svetu. Film govori o zaključanim vratima unutar jednog beogradskog stana koji su razdvajali porodicu od njene prošlosti preko 70 godina. Dok rediteljka započinje prisan razgovor sa majkom, politički rascep koji potresa njihov dom otkriva kuću i državu koje progoni istorija. Hronika o porodici iz Srbije pretvara se u bolan portret aktiviste u vreme velikog previranja, dovodeći u pitanje odgovornost svake generacije da se bori za svoju budućnost.