Sedmi međunarodni festival jednominutnog i kratkog filma Mister Vorky održan je ove godine, u skladu sa merama zaštite – u onlajn izdanju, od 19. do 23. avgusta. Nikola Đonović, Marija Pejin i Mina Petrić ispratili su ovaj šarmantni festival kratkih i najkraćih filmova i donose vam svoj osvrt na takmičarski program.

„The Magnificent Seven – Heroji Holivuda“ ovogodišnja je tema festivala u organizaciji Nezavisnog filmskog centra Vorky Team iz Rume. Osim što se poigrava brojem sedam aludirajući na sedmu festivalsku godinu, tema reflektuje situaciju heroja i superheroja u savremenom svetu a posvećena je Slavku Vorkapiću Vorky-ju i njegovim saradnicima u Holivudu. Više o superherojstvu Slavka Vorkapića „koji se bavio integracijom a ne distinkcijom umetničkog od komercijalnog“ kao i o podeli na umetnički i komercijalni film pisao je selektor festivala Marko Kostić.

(autor animiranog džingla je Mihajlo Dragaš)

Najkraći filmovi

Publika festivala imala je priliku da isprati dve međunarodne selekcije – selekciju jednominutnih i selekciju kratkih filmova. U selekciji jednominutnih filmova prikazano je 80 filmova iz 30 zemalja sveta, od kojih je čak 9 iz Srbije.

„I pored zdravstvene krize, ove godine su prijavljeni filmovi bili najduhovitiji do sada. Ovogodišnji izbor pokazuje da socijalna neizvesnost može samo biti podsticajna za reditelje najkraćih filmova. Autori sa osećajem za ironiju, sposobni da težinu egzistencije obrade dramskim humorom, a situaciju kućne izolacije poistovete sa pojmom kritičke distance, bude optimizam kada je budućnost kratkih formi u pitanju.“ – reditelj i kritičar Marko Kostić

Hanka, Slavko Vorkapić; preuzeto sa sajta imdb

Selekcija najkraćih filmova vrlo je eklektična – dokumentarni, eksperimentalni, animirani i igrani filmovi našli su se u istom vimeo videu. To ne treba da nas čudi budući da je celokupan festival posvećen Slavku Vorkapiću Vorky-ju, filmskom montažeru, reditelju i teoretičaru, koji je u svojoj karijeri radio na dokumentarnim, eksperimentalnim i igranim filovima. Setimo se samo njegovog eksperimentalnog filma Život i smrt Holivudskog statiste broj 9413 u čiju čast selekcija kratkometražnih filmova nosi naziv „9413”. Ili igranog filma Hanka (1955), koji je ujedno i prvi film sa prostora Jugoslavije nominovan za Zlatnu palmu u Kanu. Više o Vorky-ju na sajtu festivala.

Filmovi trojice autora prave svojevrstan lajtmotiv takmičarskog programa najkraćih filmova. Najviše filmova ima Robert David Duncan – čak sedam eksperimentalnih filmova, snimanih ručnom kamerom, kroz koje autor voice-over naracijom pokušava da „oživi“ neživu prirodu (Lambkin the Magnificent, Rollie the Happy Log, Always About Love, Sorrow of Old Toys, Face of the Forest, Sad Block, Trees are Talking). Filmovi ovog autora navode nas da se zapitamo da li su movie-maker efekti namerno inkorporirani ili je zaista u pitanju naiva. U svakom slučaju, motiv čoveka koji luta i intereaguje isključivo sa mrtvom prirodom i više je nego dovoljan povod da u doba samoizolacije i socijalne distance uspemo da se povežemo sa Dankanovim filmovima.

Lambkin the Magnificent, Robert David Duncan; preuzeto sa sajta vorkyteam

Ian Johnston, takođe kanadski autor kao i Duncan, imao je tri dokumentarna filma. Cell Phone Cinema produkcijska je kuća koju je Johnston osnovao i u kojoj je snimio svoje kratke dokumentarce: Morning Coffee, Quick thoughts about rainbows i Texan Sunday Morning. Johnstonovi filmovi veoma su duhoviti i pre bismo ih svrstali u žanr komedije u kojoj je autor i pisac i reditelj i glavni glumac. Stiv Kaplan uči nas da je komedija: „Običan čovek/žena koji se bori protiv svake šanse, bez mnogih potrebnih veština i alata za pobedu, ali nikada ne gubeći nadu.“ Ne odgovara li ovaj film toj definiciji?

 

Tri filma Filipa Markovinovića provukla su se kao zlatna nit kroz program festivala. Impasse#4, Impasse#5 i Impasse#8 (u prevodu – Bezizlaz) dvodimenzionalne su animacije u kojima robot-protagosnista pokušava da izađe iz kadra. Međutim, na razne maštovite načine manipulacije sa prostorom robot ostaje zarobljen. Upravo je Bezizlaz#8 osvojio nagradu za najbolji domaći jednominutni film (žiri selekcije jendominutnih filmova radio je u sastavu: Vanja Kovačević, montažerka i rediteljka, Dimitrije Vojnov, scenarista i filmski kritičar i Vladimir Grbić, pozorišni i filmski glumac).

„Bezizlaz #8 Covid-19 special, je duhovit animirani film o robotu koji shvata da ni u crtežu nema apsolutne slobode i lakog izlaza iz okvira, ali zato postoje sve pretnje stvarnog sveta“ – obrazloženje žirija

Bezizlaz #8 Covid-19 special, Filip Markovinović; preuzeto sa sajta vorkyteam

Nagrada za najbolji strani jednominutni film dodeljena je igranom filmu Heaven čiji je reditelj Reza Moayedi iz Irana. Ovo je priča o terorizmu, tragična utoliko što tematizuje razgovor između oca i kćerke minut pre nego što će dete sa eksplozivom u rancu izvesti teroristički napad kako bi dospelo u raj, a potresna zbog naracije sa dobro pripremljenim i izvedenim obrtom.

Gran Prix festivala otišao je filmu Film Crew in Quarantine, reditelj: Robertas Nevecka, koji možete pogledati na linku.

 

Žiri publike nagradio je film Photo (Vladimir Karpychev, Ukrajina). Takođe, članovi žirija odabrali su svoje favorite:

Vladimir Grbić nagradio je specijalnom nagradom Let Me Dance (Tania Kamal-Eldini, Egipat). Reč je o filmu koji na jednostavan i emotivan način, kroz priču o dečaku koji se bori za svoje pravo na ples, postaje alegorija borbe svih potlačenih i skrajnutih pojedinaca, grupa i naroda.

Vanja Kovačević specijalno priznanje dala je filmu Train (Conrado Ares, Argentina). Zahvaljujući montaži koja nam postepeno otkriva kontekst u kome se nalazi protagonistkinja, na duhovit način je (pre)naglašen momenat narušavanja njene intimnosti od strane nepoznate saputnice u javnom prevozu.

Train, Conrado Ares; preuzeto sa sajta vorkyteam

Dimitrije Vojnov nagradio je film Family Views (Mikel Gil, Španija).

„Family  views je zaslužio Specijalnu nagradu zbog toga što je pokušao da pronike  u  samu  suštinu  filmskog  izraza  i  igru  filmskih  planova  i  rezova, pokazujući kako svaka promena u uglu posmatranja daje objektu drugačiji smisao.  Ovo  je  naslov  koji  bi  se,  verovatno,  jako  dopao  i  samom  Slavku Vorkapiću.“ – Dimitrije Vojnov

Pored navedenog filma Family Views, koji nam kroz voice-over naraciju na duhovit način predstavlja porodicu filmskih planova, iz selekcije najkraćih filmova izdvajamo i…

Stray Thoughts (Jeff Vande Zande, US), igrani je film sledećeg opisa: „Čovek nalazi hladnu utehu od strane svog terapeuta.“ Njegova duhovitost počiva na narativnoj formuli vica koji gradi očekivanja da bi ih na inovativan način obrtom izneverio. Tako i u ovom filmu u obrtu saznajemo da „hladnoća“ terapeuta dolazi od toga što je terapeut zapravo bronzani spomenik.

Takođe, našu pažnju je zaokupio igrani film Empathy, (Larry Colsa, Španija) koji se poigrava  očekivanjima publike i ustaljenim filmskim konvencijama tako što nas primorava da u skupu devojaka u liftu tražimo protagonistkinju koja dobija uznemirujuću glasovnu poruku na telefonu.

 
 

Clay by Andrej (Alex Djordjevic, US) dokumentarni je film koji kroz Andrejev stvaralački proces igre sa glinom govori o svrsi umetnosti. „Well I just like to look at it, is that fine?“

Clay by Andrej, Alex Djordjevic; preuzeto sa sajta vorkyteam

U drugom krugu ovog progama, naročito su se istakli i filmovi koji na originalne, ali i direktne načine tematizuju društvene, ekološke i rodne probleme.

Time to eat (Houssam Jlelati, Sirijska Arapska Republika),  portretišući usamljenog siromašnog dečaka, dokumentaristički prikazuje solidarnost onih koji imaju najmanje, uprkos individualizmu potrošačkog društva.

The Father of Trees (Teymour Ghaderi, Iran),  slika jednostavnog čoveka i mogućnost brižnog odnosa ljudskog društva prema prirodi, bez idealizacija i mistifikacije.

 

Here we are (Hristina Belousova, Dante Rustav, Kazahstan), jednostavnom montažom svedoči o ljudskom tragu i prisustvu koje menja krajolik čak i potpuno nenaseljenih područja.

That’s Garbage! (Jenell Diegor, Kanada) – oživljavajući razgovor dve kante za smeće u parku, autorka na duhovit način problematizuje društveni tretman uloge majčinstva kao jedine uloge u kojoj se žena može istinski ostvariti.

Covabortion (Altay Erlik, Turska) tematizuje konzervatizam koji onemogućuje pristup abortusu, a od koga je gotovo nemoguće izolovati se u vreme karantina tokom pandemije.

The Condemned (Nima Daneshmand, Iran), oštro i bez zadrške prikazuje sistem u kome je nasilnik istovremeno i sudija, pa svaki otpor žrtve postaje ugušen u samom začetku.

The Condemned, Nima Daneshmand; preuzeto sa sajta vorkyteam

Selekcija „9413“  

Selekcija kratkometražnih filmova (dužine do 25 minuta) ove godine prikazana je prvi put na festivalu Mister Vorky. Greg De Cuir, filmski kustos, teoretičar i prevodilac odlučivao je o pobedniku ove selekcije u kojoj je prikazano 10 filmova (tri iz Srbije: Šerbet Nikole Stojanovića, Mandela efekat Mihajla Vitezovića i Život Nenada Teofilovića)

U prvom krugu takmičarskog programa kratkih filmova, selekcija je takođe bila raznolika. Izdvojio se grčki film Marie Panayotisa Kravvarisa u kom usamljeni student, koji provodi vreme na krovu posmatrajući komšije, počne da se zaljubljuje u crnkinju koja živi u njegovoj blizini. Međutim, on je rasista. Ovo je interesantna premisa koja pokazuje potencijal za celovečernji film, koji bismo voleli da vidimo. Pored toga što je u pitanju mračnija ljubavna priča, film takođe podseća i na modernu verziju Hičkokovog Prozora u dvorište. Voajerizam i paranoja su pojačani time što kroz ceo film čujemo samo naraciju glavnog lika i prinuđeni smo da ostanemo u njegovim mislima kroz taj postupak mentalne subjektivnosti.

Marie, Panayotis Kravvaris; preuzeto sa sajta vorkyteam

Na festivalu posvećenom Slavku Vorkapiću, naravno da je bilo i eksperimentalnih kratkih filmova od kojih je najupečatljiviji južnokorejski američki Bookanima: Andy Warhol Šona Kima. Služeći se energičnom hronofotografskom animacijom i melanholičnim overvoice-om koji se javlja u neočekivanim trenucima, film stvara jedinstvenu atmosferu.

Drugi krug programa „9413“ bio je atraktivniji i raznovrsniji od prvog. Najupečatljiviji je bio Mandela efekat Mihajla Vitezovića, koji je i osvojio nagradu za najbolji kratkometražni film. Svojom uzbudljivom premisom o paralelnom univerzumu u kom je istorija Jugoslavije drugačija nego u stvarnosti, ovaj film se odvojio u selekciji koja je uglavnom bila sačinjena od nenarativnih filmova. Međutim, Mandela efekat je i stilski upečatljiv. Naime, sačinjen je od igranih scena koje izgledaju kao dokumentarni film i arhivskih televizijskih snimaka. Dok igrane scene pripadaju žanru horora i podsećaju na ostvarenja poput Veštice iz Blera ili Paranormalne aktivnosti, arhivski televizijski snimci pružaju filmu autentičnost i stvaraju interesantan ritmički kontrast.

Mandela Efekat, Mihajlo Vitezović; preuzeto sa sajta vorkyteam

„Mandela Efekat je video rad sa proganjajućim efektom, u kojem smo zavedeni kao gledaoci u graničnu zonu između filma i televizije, između kućne zabave i kućne terapije. Istorija je na dohvat ruke u ovom snimku, kao i njen smisao. Rezultat je nijansirano i snoliko buđenje sveta koji je možda postajao ili koji će tek postojati. To je veoma provokativna tema u ovo vreme, dok naši životi liče na scenario napisan za neku distopijsku noćnu moru.“ – Greg de Cuir, obrazloženje žirija

Izdvojili bismo i kanadski film Plainsong Aleksisa Fortijera Gatijera, koji je pokazao sposobnost autora da stvori jezivu i romantičnu atmosferu, iako je radnja filma dosta nerazvijena. Ovo je, takođe, jedan od retkih kratkih filmova na festivalu koji je, umesto premise ili eksprerimenta, rešio da se fokusira na likove. Dok je deo radnje koji se bavi ljubavnim trouglom primamljiv baš zbog pristupa likovima, horor deo priče je iznenadan i ne ostavlja utisak.

Plainsong, Alex Fortier Gauthier; preuzeto sa sajta vorkyteam

Prateći program

Pored bogatog takmičarskog programa stigli smo da ispratimo i dva prateća programa festivala.

Prikazivanje najpoznatijih kratkih filmova Slavka Vorkapića upoznalo je sve zainteresovane sa delom ovog majstora (ili, primerenije temi festivala – heroja). Film Život i smrt holivudskog statiste broj 9413 pokazuje u najboljem svetlu jedinstveni Vorkapićev stil koji ga je proslavio u Holivudu. Film je prepun naglih rezova, neobičnih za vreme u kom je nastao. Sačinjen je od krupnih kadrova glumaca pomešanim sa dezorijentisanim kadrovima konstrukcija od kartona, papira i igračaka što savršeno prikazuje kontrast između bajkovitog sna koji mnogi imaju o Holivudu i onoga što je realnost.

Život i smrt holivudskog statiste broj 9413; preuzeto sa sajta imdb

Između ostalih prikazan je i propagandni film Osvojiti vreme koji je Vorkapić režirao 1942. godine i njime zaslužio nominaciju za Oskara. Film se služi jednostavnom premisom u kojoj i najmanji sekund nepažnje može da dovede do poraza Amerike u Drugom svetskom ratu. Iako ovakva vrsta propagade danas izgleda naivno i zastarelo, ne može se isto reći i za Vorkapićev pristup. Film je izuzetno energičan, pun brzih kadrova i zaista tera gledaoca da poveruje da je svaki sekund bitan.

Još jedan prateći program, radionicu glume, održao je Vladimir Vlada Grbić, glumac Subotičkog narodnog pozorišta i član žirija ovog festivala. Čak i onlajn, Vladimir je uspeo da dočara kako to izgleda baviti se glumom, a uz to se i osvrnuo na stanje filmske i pozorišne industrije za vreme korone. Međutim, najinteresantniji deo radionice ticao se razlika između filmske i pozorišne glume. Vladimir se pozabavio mitom o tome kako je lakše glumiti u filmu nego na pozorištu i dokazao da ta tvrdnja nije tačna. Dotakao se i mračnijih strana svoje profesije i pričao o mnogim slučajevima u kojima bi radio na filmu samo kako bi njegove scene bile izbačene u montaži. Sve u svemu, radionica je bila interesantna, a Vladimir je publici pružio realističan prikaz svog zanimanja, a ne idealističan.

Imali smo prilike da vidimo i film Upoznajte Džon Doa Frenka Kapre. Ova uzbudljiva satira prikladno je zaokružila ovogodišnju temu festivala – Sedmorica veličanstvenih: Heroji Holivuda, i bilo je uživanje gledati celovečernji film na kom je radio i Slavko Vorkapić.

Više o festivalu možete pronaći na fejsbuk i instagram profilima festivala Mister Vorky, kao i na njihovom sajtu.