Mogli bismo ponavljati što su brojni drugi pisali o ovogodišnjem, 27. po redu Sarajevo Film Festivalu (SFF), pa odmah istaknuti da je počasni gost bio Wim Wenders, da je bila velika retrospektiva njegovih filmova, da je tu negdje došetao i Bono Vox i da su u isto vrijeme stajali i smijali se na sceni Narodnog pozorišta u Sarajevu…

Mogli bismo zatim pisati o pobjednicima takmičarskih selekcija, o novim nagradama za serije, o bogatom repertoaru koji je uključivao pobjdenika Cannesa Titane, pobjednika Berlinalea Bad Luck Banging or Looney Porn, Oscarom nagrađenog The Father…

Mogli bismo se osvrnuti na novi Tanovićev film Deset u pola koji je otvorio festival i Bjelogrlićevu produkcijski ambicioznu biografsku dramu Toma koja je zatvorila festival…

Onda bi još spomenuli i niz debitantskih filmova poput Murine Antonete Alamat Kusijanović, Elegije lovora Dušana Kasalice, Kelta Milice Tomović, Looking for Venera Norike Sefe, Minotarua Zulfikara Filandre…

… i na kraju svega toga dobili bismo tekst koji sažima sve što ste već pročitali ili što možete lako saznati o netom završenom SFF-u. Ono što niste nigdje mogli čuti, saznati i vidjeti, a što vam mi donosimo, su filmovi iz kategorija studentskih filmova.

Plakat 27. izdanja Sarajevo Film Festivala, preuzeto sa sff.ba

Ovo možda zvuči neobično, ali upravo na tim selekcijama koje su gurnute na margine dešavanja ponekad se kriju pravi dragulji mladih filmaša kojih bi se postidile i iskusne kolege. SFF u svojoj ponudi nudi dvije kategorije studentkih filmova: međunarodnu takmičarsku i lokalnu (BiH) takmičarsku selekciju, čime se daje jedinstvena prilika velikom broju studenata da pokažu svoje radove i dožive radost, stres i uzbuđenje koje sa sobom nosi javna projekcija vlastitog rada.

Ovaj osvrt na studentske filmove započet ćemo sa međunarodnom takmičarskom selekcijom i njenim pobjednikom Ljetni planovi redatelja Alexandru Mironescua. Ovaj rumunjski film naslonjen na socijalni realizam svoje kinematografije prikazuje napete odnose između oca i majke dok njihovo dijete želi otići na razredni izlet za koji je potreban novac. Precizno režiranim mizanscenom u dugim statičnim kadrovima Mironescu nam oslikava psihološko stanje svakog pojedinog lika, a sitne pojedinosti otkrivaju njihov socijalni status i uspostavljaju međusobne odnose.

Mironescu sa nagradom Srce Sarajeva za najbolji studentski film, preuzeto sa depo.ba

Rumunjska škola za film i teatar I.L. Caragiale pokazala je kvalitetu i zrelost na ovom izdanju SFF-a, pa je vrijedno istaknuti i još dva njihova filma koja se nalaze u ovoj selekciji. Prvi je Stan X redatelja Mariusa Papare koji preko zanimljivog koncepta prenosi osjećaj izolacije za vrijeme pandemije. Film se temelji na kadrovima snimljenim kroz špijun ulaznih vrata i prozore stana koji je vjerovatno redateljev životni prostor. Na granici između objektive i subjektivne filmske naracije, ovaj dokumentarni rad prenosi nam dinamiku i živost redateljevog naselja prikazujući kako je malo potrebno da izolacija i ograničavanje kretanja našteti psihičkom stanju ljudi.

Kadar iz filma Stan X Mariusa Papare, preuzeto sa sff.ba

Treći rumunjski film, Ljubavne priče u pokretu redateljice Carina-Gabriele Daşoveanu prati vozačicu taxija koja sluša ljubavne avanture i priče svojih mušterija, dok sama pati od manjka emotivne i seksualne bliskosti u svojoj ljubavnoj vezi. Evocirajući stil Erica Rohmera, Daşoveanu nam sugerira da je ljubav prolazna; ljudi se zaljubljuju i prekidaju, nastavljaju živjeti i traže srodnu dušu, a ono što ostaje su sjećanja i priče koje ćemo zauvijek nositi i dijeliti.

Kadar iz filma Ljubavne priče u pokretu Carina-Gabriele Daşoveanu, preuzeto sa sff.ba

Svojim su filmovima oduševili i studenti sa mađarskih filmskih i umjetničnih škola, koji su također imali tri filma u selekciji. Jedan od njih je i animirani film, jedini takav u selekciji, Redukcija redateljice Réke Anne Szakály. Ovaj film prati dvije djevojke koje lutaju postapokaliptičnim ambijentom plaže u potrazi za novim i boljim životom. Poveznice sa aktualnom pandemijom i osjećanjem koje je lokdown proizveo u nama ne izostaju u ovom filmu.

Kadar iz filma Redukcija Réke Anne Szakály, preuzeto sa sff.ba

Sumrak je sljedeći mađarski film iz selekcije koji se također bavi aktualnom temom. U ovom unikatnom pogledu na problem željezne ograde i ilegalnih migranstkih puteva, redatelj Bálint Birό odlučuje dokumentarno pratiti jednu obitelj  koja je zadužena za kontrolu migrantskih prijelaza u okrugu blizu granice Mađarske i Srbije. Totali mračnog i prostranog močvarnog pejzaža, jeziva tišina koju prekidaju zvukovi prirode, prazni šumski putevi, iščekivanje – sve to gradi tematski okvir filma u čijem je središtu univerzalni osjećaj straha od nepoznatog, straha od drugoga, straha od samih sebe.

Kadar iz filma Sumrak Bálinta Birόa, preuzeto sa sff.ba

Treći mađarski film je igrani, Fonica M-120 i bavi se nešto „lakšom“ temom od svojih sunarodnjaka. Naracija je vođena iz perspektive dječaka Arona koji oživljava sjećanje na svog oca puštajući pjesmu sa starog džuboksa u obiteljskoj kafani. Granica između stvarnosti kakvu poznajemo iz filmova Bele Tarra i mašte koju na taj svijet nadograđuje redatelj Olivér Rudolf postaje nejasna – uspostaviti ju znači ujedno i naučiti nositi se sa gubitkom i tugom.

Kadar iz filma Fonica M-120 Olivéra Rudolfa, preuzeto sa sff.ba

Bosansko-hercegovački film Kad jutro svane povezuje obje studentske selekcije SFF-a, pa ćemo njegovim spominjanjem napraviti prijelaz na selekciju filmova iz BiH, brojčano veću od prve selekcije. Karmen Obrdalj, koja je osvojila brojne nagrade u regiji za svoju kratku dokumentarnu poemu Zašto mama vazda plače?, napravila je hrabar i provokativan film o mladoj djevojci Iskri koja prolazi kroz krizu identiteta izazvanu problemima u ljubavnoj vezi. Film se završi seksom u troje i konačnim bijegom koji predstavlja Iskrin novi početak i odluku da prihvati sebe onakvom kakva zaista jest.

Kadar iz filma Kad jutro svane Karmen Obrdalj, preuzeto sa sff.ba

Kad jutro svane nastao je na banjalučkoj Akademiji umjetnosti i predstavlja pozitivnu novu tendenciju u temama i preokupacijama vidljivu kod mladih autora i autorica iz Bosne i Hercegovine. Tako su u ovu selekciju uključeni filmovi poput Zašto ne zaplešete? Isidore Ratković i Otplitanja Mine Vavan sa Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu te Bezličan Daniela Algeretea sa Sarajevo Film Academy, koji se bave ljubavnim odnosima i pitanjem identiteta kod mladih ljudi, prvenstveno djevojaka, u suvremenoj BiH. Prva dva filma estetski su slična filmu Kad jutro svane, sa izraženim koloritom, razigranim mizanscenom, spontanom kamerom i eliptičnom montažom, čime naogvještavaju dolazak mladalačkog duha koji je neizmjerno potreban domaćoj kinematografiji.

Kadar iz filma Zašto ne zaplešete? Isidore Ratković, preuzeto sa sff.ba

Na suprotnoj strani, pak, prisutni su filmovi sa nešto klasičnijim stilskim odlukama koji pokazuju dozu autorske zrelosti u izvedbi. Jedan takav film je Sea By the River And River By the Sea Sovrana Nrecaja sa Sarajevo Film Academy koji govori o kosovskoj obitelji u kojoj su i otac i sin bili primorani napustiti svoju zemlju i nikad se više ne vratiti. Film podsjeća na stil Andreya Tarkovskog sa svojim asocijativnim montažnim flešbekovima koji povezuju prošlost, sadašnjost i budućnost pokazujući istovjetnost društvenih simptoma u svim generacijama.

Kadar iz filma Sea By the River And River By the Sea Sovrana Nrecaja, preuzeto sa sff.ba

Pobjedu u ovoj selekciji studentskih filmova zasluženo je odnio kratki dokumentarni film Bjelko, koji dolazi sa Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu, a čiju režiju potpisuje Almir Zoletić. Sniman na brdovitom bosanskom krajoliku za vrijeme zime, ovaj film obiluje dojmljivim i vješto snimljenim pejzažima, ali oni pokazuju nešto drugo: samoću čovjeka koji je odlučio baviti se uzgojem ovaca kilometrima udaljen od civilizacije i svojih bližnjih. Kroz statične duge kadrove u kojima pratimo rutinu glavnog junaka film pokazuje njegovu nemogućnost da napusti svoju životnu stvarnost. On je postao gotovo sjedinjen sa ovcama i sa prirodom.

Kadar iz filma Bjelko Almira Zoletića, preuzeto sa sff.ba

Pored filmova iz ovih selekcija, vrijedno je spomenuti i dva studentska rada sa Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu koji su bili smješteni u posebnu selekciju bh. kratkih filmova. Spectrum u režiji Alberta Ramija sa svojim CGI efektima i levitirajućom rubikovom kockom pokazuje da produkcijska ograničenja ponekad ne postoje ni u studentskim filmovima. Izolacija, omnibus kratkih dokumentarnih filmova studenata odsjeka za produkciju (Ivo Kaunitz, Dženan Esko, Hana Babić, Laura Brunner, Kristina Jeličanin, Mia Avdagić), intimni su, duhoviti i vrlo iskreni portreti autora i njihove najbliže okoline za vrijeme izolacije u pandemiji korona-virusa. Svaki pojedini film iz ovog omnibusa zasebna je cjelina koja obiluje svakodnevnim lijepim momentima koji se mogu izroditi u takvim društvenim okolnostima.

Mnogo filmova iz obje selekcije nismo uspjeli spomenuti, a o svakome bi se zasigurno imalo štošta za reći. Na kraju dana, svi studentski filmovi koji su se pojavili na ovogodišnjem SFF-u zaslužuju posebnu pohvalu za hrabrost i prkos koji su morali imati za nastanak u vrijeme ograničenja, zabrana i lockdowna. Gledajući ih iz produkcijskog, ali i kreativnog aspekta, ne bismo nikad ni posumnjali da se u svijetu dešavalo nešto nenormalno i vanredno. Lijepo je stoga bilo vidjeti toliko dobrih filmova u selekcijama i nadajmo se da ćemo ove mlade autore moći gledati sa novim radovima ili prvim profesionalnim ostvarenjima već na sljedećem SFF-u.