Četiri vulgarna dečaka su se 1997. godine pojavila na malim ekranima i promenila svet animiranih humorističkih serija za odrasle. Subverzivni humor South park-a je od samog početka bio uzrok mnogih kontroverzi. Uprkos tome (ili možda baš zbog toga), serija je postala jedan od najpopularnijih programa na Comedy Central-u.

Kartmen, Sten, Keni i Kajl čekaj autobus. Preuzeto sa: 1freewallpapers.com

Tako je ostalo i u narednih osamnaest sezona. Uz to, sve češće bi se serija bavila aktuelnim društvenim problemima, te su različite političke strane počele da se bore za njeno nasleđe. U intervjuu za Huffpost iz 2010. godine, Met Stoun (jedan od kreatora serije, pored Trej Parkera) je izjavio:

„Ima puno epizoda gde mi čak ni ne želimo da zauzmemo neki poseban stav. Opet, liberali kažu: „To, napali ste konzervativce!” Za istu epizodu, konzervativci kažu: „To, napali ste liberale!”

Ovaj intervju je izašao 2010. godine, baš kao i epizoda The Tale of Scrotie McBoogerballs. U toj epizodi, osmogodišnji dečaci Sten, Kajl, Kartmen i Keni pokušaju da napišu najodvratniju knjigu svih vremena, čisto kako bi se zabavili. Međutim, knjiga postane remek-delo i ljudi počnu da joj pripisuju svoje političke stavove. Pred kraj epizode, Sten se pobuni pred čitaocima i traži da „ne učitavaju stvari koje ne postoje”.

The Tale of Scrotie McBoogerballs; Preuzeto sa: Reddit

Odnos publike prema seriji se u potpunosti promenio u devetnaestoj sezoni. Po prvi put, Saut Park je rešio da se promeni. Sve zbog toga što se u školi pojavio novi upravnik – PC Principal. Kako mu i samo ime kaže, on je politički korektan i progresivan, pa se samim tim ne uklapa u grad kao što je Saut Park. Već u drugoj epizodi sezone, gospodin Gerison je postao antagonista PC upravnika. Gerison je jedan od najpoznatijih likova serije i tu je još od početka serije. On je homofobični gej, a uz to i rasista, kao i šovinista. Međutim, u ovoj sezoni su sa njim uradili nešto radikalno – Gospodin Gerison postane Donald Tramp.

Sezona je puštena godinu dana pre predsedničkih izbora između Hilari Klinton i Donalda Trampa, pa je bilo i više nego jasno koga PC upravnik i Gerison predstavljaju. Međutim, PC upravnik je bio agresivan, arogantan, neinteligentan i licemeran. A Gerison, koji još od prve sezone važi za jednog od najopscenijih likova u seriji (a to mnogo govori), je postao Donald Tramp. Dve strane su toliko podeljene da, na kraju sezone, svi likovi moraju da koriste vatreno oružje kako bi se zaštitili jedni od drugih. Ovim je konačno do izražaja došla kritika koju su mnogi gledaoci imali još od početka emitovanja South Park-a.

Reč je o kritici koja je najbolje iznesena u tvitovima Dane Švarc, američke novinarke i spisateljice.

„U retrospektivi, nemoguće je ne primetiti kulturološku štetu koju je South Park napravio. Serija je ozbiljnost prikazivala kao jedini greh, a učila da je podrugljivost najveća zaštita protiv bilo kakve kritike… Samozadovoljstvo nije isto što i inteligencija, a provokacija nije isto što i hrabrost. Manje od dva zla nisu ista… Da budem jasna, ne krivim seriju koliko krivim generacije dečaka koje su je internalizovale u svoju ličnost. Što možda i nije krivica serije.”

Ovakav pogled na seriju je sve češći. Čak je i Vice objavio članak pod nazivom South Park je učinio da kurcobolja postane kul, a onda se Svet promenio. Uz to, na društvenim mrežama sve češće viđamo komentare kao što su: „South Park je proizveo generacije Kartmena.” Međutim, kolika je krivica same serije za ovakvu percepciju?

The Biggest Douche in the Universe; Preuzeto sa: South Park Archives – Fandom

South Park nikada nije prikazivao ozbiljnost kao jedini greh. Najpoznatije epizode su baš one u kojima jedan od glavnih likova ozbiljno shvati problem i počne da se bori protiv njega. Primeri takvih epizoda su The Biggest Douche in the Universe ili Trapped in the Closet u kojima se Sten protivi ljudima koji koriste religiju ili proroštvo kako bi profitirali manipulišući drugima.

Ono što South Park zaista smatra za jedini greh je samozadovoljstvo. U epizodi Smug Alert!, ljudi počnu da voze hibridne automobile samo kako bi mogli drugima da se pohvale kao zaštitnici prirode. Ovo, naravno, izazove smug (u prevodu samozadovoljstvo; isto se izgovara kao smog) koji počne da truje grad. Čim ljudi to vide, otarase se hibridnih vozila. Kao da su vozila kriva zbog toga što su oni postali nadmeni. Na kraju epizode, Kajl se obrati građanima: „Hibridna vozila su dobra. Možda nam čak i spasu planetu jednoga dana. Ali, morate da prestane da vozite hibridne automobile samo kako biste mogli da se dokazujete.” Međutim, stanovnici odluče da nisu spremni da čuvaju planetu ukoliko ne smeju da se ponašaju kao da su bolji od ostalih.

Smug alert; Preuzeto sa: Pelican Magazine

South Park, dakle, ne osuđuje ozbiljnost, već privid ozbiljnosti. Serija traži da ljudi zaista počnu da brinu o problemima, a ne da se prave kako brinu. Ukoliko je u pitanju samo imidž, borba je postavljena na pogrešnim temeljima i svakog trenutka može da se raspadne, baš kao što je i prikazano na kraju epizode.

Ova teza je ponovo razigrana u devetnaestoj sezoni. Mnogli likovi koji su pre samo nekoliko epizoda bili rasisti ili seksisti se odjednom pretvaraju da su politički korektni ili progresivni, samo kako ne bi imali problem u novonastalom okruženju. Baš zbog toga, na kraju sezone, grad se samo prividno promeni. I pored svih novih hotela, tehnologije i šoping centara, Saut Park je i dalje zaostali grad pun predrasuda.

Interesantno je da mnogi koji kritikuju South Park ističu da ova serija prikazuje podrugljivost kao odbranu od svake kritike. U ovom slučaju se najčešće referiše na Kartmena, najpopularnijeg lika iz serije. Kartmen je osmogodišnji rasista, anti-semit, nacista, seksista, sociopata, narcis… Uglavnom, sve najgore osobine koje postoje u ljudskim bićima su smeštene u jednog osmogodišnjeg dečaka. On je najbolji predstavnik podrugljivosti u ovoj seriji. Kartmen je uvek prvi da uperi prstom u nekoga sa deformitetom, drugačije rase ili religije i da prasne u smeh, bilo da se podsmeva Kajlu jer je Jevrej ili Keniju jer je siromašan. Uz to, često ima običaj da detinjastim glasom pevuši: „Nja-nja-nja-nja-nja-nja!”. Ne postoji ništa podrugljivije od toga.

Nemoguće je kriviti seriju zbog toga što je deo publike preuzeo Kartmenove vrednosti. U South Park-u, Kartmen je skoro uvek kažnjen kada se podsmeva nekome. Još u prvoj sezoni, u epizodi Starvin’ Marvin, Kartmen se podsmeva siromašnima, da bi na kraju bio odveden u Etiopiju i počeo da gladuje. Takođe, u epizodi Breast Cancer Show Ever, Kartmen ismeva žene koje boluju od raka dojke, pa ga zbog toga Vendi prebije i osramoti pred celom školom. U epizodi Mexican Joker, Kartmen prijavi Kajla kao ilegalnog imigranta, a na kraju on sam završi u kampu za izbeglice. Ako ni to nije dovoljno, Kartmen je jedan od četiri glavna lika, ali čak ga ni ostala trojica ne vole. Svi u seriji misle da je sebičan i glup. To što mnogi fanovi South Park-a vole da se ugledaju na Kartmena nije krivica serije.

Preuzeto sa: southpark-online.nl

Ali, ono što je zaista centralna kritika South Park-a, jeste mišljenje da serija ne razlikuje manje od dva zla. Danas često možete da čujete kako mnogi karakterišu seriju kao both sides show. Ovo nikoga ne bi trebalo da čudi s obzirom na to da su kreatori još 2005. godine, kad su gostovali kod Čarlija Rouza izjavili:

„Ono što pokušavamo da pokažemo ovom serijom je da uvek postoji problem. I uvek postoje dve strane koje vrište jedna na drugu. Ono što mi želimo da kažemo je da je okej stajati u sredini i obema im se smejati.”

Ali, nisu samo njihove izjave razlog ovakvom utisku. Tokom predsedničkih izbora u Americi 2016. godine – Donald Tramp i Hilari Klinton su bili dve suprotstavljene strane i kreatori serije su rešili da posvete skoro celu dvadesetu sezonu ovom sukobu. Gerison koji, kao što smo rekli očigledno predstavlja Trampa, shvati da će možda zaista pobediti na izborima i prizna da je nesposoban za mesto predsednika. Iz straha, aktivno pokušava da izgubi na izborima, ali Hilari Klinton je toliko nekompetentna da Gerison ipak postane predsednik.

Preuzeto sa: The Independent

Ovo je razljutilo mnoge gledaoce koji su optužili seriju da se boji da iznese svoje stavove. Međutim, stavovi serije su bili i više nego jasni. Donald Tramp je nepromišljeni egocentrik, a Hilari Klinton je neinteligentna i nesposobna – ne glasajte za njih! Izbori su u sezoni prikazani kao farsa i dovodi se u pitanje kako je Amerika uopšte došla do ovakva dva kandidata. Stav sezone je bio da ne treba glasati. Bilo da se slažete sa tim stavom ili ne – to je poruka koju je South Park poslao. Činjenica da su kreatori posvetili celu sezonu ovim izborima nam pokazuje da najverovatnije nije u pitanju „kurcobolja”, kako je to Vice nazvao.

Ovde se nalazi i jedna od najzanimljivijih činjenica o South Park-u. Serija koju su nekada suprotstavljene političke strane pokušavale da prisvoje za sebe, sada je postala serija koja se odbacuje kao delo koje ne želi da izabere stranu.

Drugi deo teksta — South Park, propaganda ili preispitivanje? pročitajte ovde.