Ovomesečna Iridina filmska pričaonica, onlajn diskusija u cilju feminističkog čitanja filma, održana je 21. marta 2021. godine, a naša redakcija ju je kao i uvek ispratila sa posebnim interesovanjem. Ovog puta razgovarali smo o čuvenoj melodrami Sjaj u travi (Splendor in the Grass) Elije Kazana iz 1961. godine sa Natali Vud i Vorenom Bitijem u glavnim ulogama. Polazna pitanja za diskusiju bila su:

  • Koliko su duboko ukorenjene rodne uloge?
  • Od koga ih učimo?
  • Na koji način utiču na mentalno zdravlje i ohrabruju seksualno uznemiravanje žena?

Ovaj film se pojavljuje se kao prolog seksualne revolucije koja će se dogoditi sedam godina nakon premijere, dakle, 1968. godine. Shodno tome centralna tema je upravo seksualna represija za vreme smene konzervativne religiozne dogme seksualnim oslobođenjem. Radnja prati srednjoškolce Dini (Natali Vud) i Bada (Voren Biti), koji su srednjoškolski par iz snova koji se strastveno voli, sa jednim jedinim problemom koji će ih zauvek razdvojiti – ne smeju da imaju seks pre braka, jer će se onda Dini smatrati kurvom, kako to sugeriše njena majka (Odri Kristi) kao i sredina u kojoj žive. Sa druge strane oni ne mogu ni da se venčaju, jer Badov otac (Pet Hingl) zahteva od Bada da ode u inostranstvo na koledž kako bi se školovao i kasnije nasledio njihov veliki porodični biznis i bogatstvo, te mu savetuje da nađe drugu vrstu devojke, koju će iskoristiti samo za seks i ostaviti. Prema mišljenju Badovog mizoginog oca, postoje devojke koje samo to i zaslužuju, iako je jedna od takvih devojaka – seksualno i u svakom smislu nesputanih – njegova rođena kćerka, Džini (Barbara Loden).

Zbog raskida sa Badom, Dini oboli od histerije i završi u mentalnoj instituciji. Par godina kasnije, nakon što se oporavila, vraća se kući da potraži Bada, čiji je otac u međuvremenu bankrotirao (dakle, nije mu se isplatilo što je pokvario sinu ljubav), i vidi da se Bad oženio i da ima dete. Njih dvoje se zatim setno opraštaju jedno od drugog.

Na diskusiji koja je usledila nakon film razgovarali smo o četiri ključne scene filma. U prvoj odabranoj sceni Dinina majka objašnjava Dini da ne sme da ima seks pre braka sa Badom, jer muškarci žele da ožene finu devojku, a devojke koje imaju seks pre braka, društvo ne poštuje. Takođe joj objašnjava da ni u braku neće imati seksualni užitak, jer je ona u svom iskustvu shvatila da žena služi samo za rađanje dece i da zato mora da pusti muža da ima seks sa njom kad on to poželi, ali da ona mora da istrpi. Dinina majka, dakle, ovde opravdava silovanje u braku i govori da žene moraju da biraju između seksualnog zadovoljstva i poštovanja, odnosno, uspostavlja čuvenu patrijarhalnu dihotomiju device i kurve. Dini je vrlo isfrustrirana ovom lekcijom, pa nakon majčinog izlaska iz sobe baca plišanog medveda na pod sa kreveta i počinje da se suptilno pribija o krevet, što je prvi motiv masturbacije koji se u filmu javlja, i to u kontrastu sa motivom inhibicije koji je oličen, pre svega, u majci.

Dini, Sjaj u travi 

Druga scena o kojoj smo razgovarali bila je scena u kojoj Dini i Bad imaju peting u Dininoj kući, za vreme kog Bad Dini spusti na zemlju i postavi se nad njom u izveštačeno dominantan stojeći položaj dok ona kleči, zbunjena i uznemirena ovom Badovom promenom. Bad joj kaže: Na kolena, robe. Međutim, ovaj postupak ih oboje izbaci iz raspoloženja za seks, jer Dini počne da plače zbog Badove nasilnosti, ali mu kaže da bi za njega sve uradila, i bila bi njegova sluškinja (kao što je njegova majka njegovom ocu, na koga Bad u ovom položaju podseća). Bad je umiri, ali ih prekida majka koja svojom pojavom ponovo uvodi inhibiciju među njih dvoje, koji se brzo pretvaraju da sviraju zajedno neku bučnu melodiju na klaviru.

Pomenuti Badov postupak može se čitati kao prva naznaka BDSM-a, koja očigledno izaziva neprijatna osećanja između dvoje koji se vole i koja se javlja kao nemogućnost da oni budu jednaki, jer su pripadnici različitih klasa – klase muškaraca, koji se ovde čitaju kao robovlasnici, i žena, koje se ovde čitaju kao robovi. Da klasni jaz bude veći, između Bad i Dini postoji i ekonomska klasna prepreka, budući da Bad pripada višoj klasi, pa će zato otputovati na prestižan koledž, dok Dini pripada srednjoj klasi i za nju je očekivano da se uda nakon srednje škole.

Dini i Bad, Sjaj u travi

Treća scena ovog filma o kojoj smo diksutovali bila je scena koja oslikava lik Džini, Badove rođene sestre, koja vodi nesputan život, govori svima ono što misli, hoće da studira umetnost, oblači se provokativno, flertuje, pevuši, menja partnere, puši i pije, i koja zbog svoje nelicemernosti i nesputanosti biva kažnjavana od svoje porodice tako što je tretirana kao dete, čije se mišljenje nikad ne sluša i koje je jedno veliko razočaranje i uništenje ugleda. U ovoj sceni ona je pijana na dočeku Nove godine na kojoj je cela njena porodica; nakon što zamalo poljubi svog oca, izlazi napolje i biva okružena gomilom muškaraca sa kojima flertuje i koje dodiruje, podsećajući na pijanu verziju Merilin Monro u Gospoda preferiraju plavuše. S druge strane, Bad i Dini neverovatno i fizički podsećaju na Džona F. Kenedija i Džeki Kenedi, te je priča o odnosima ovo troje likova zaista jak pandan priče pomenutih istorijskih ličnosti i samim tim snažan trag američkog duha vremena sa početka šezdesetih.

Džini potom bira jednog od muškaraca i vodi ga u auto da imaju seks, međutim, pojavljuje se Bad koji uzrokuje tuču. Ova scena će dovesti do kulminacije njegove seksualne represije. U ovoj sceni se, dakle, definiše i ta druga vrsta devojke, tzv. kurva, odnosno, nesputana žena koja za svoje slobodno izražavanje dobija kaznu od društva i porodice, pa zbog toga pribegava alkoholizmu i drugim bolestima zavisnosti.

Džini, Sjaj u travi

Devojke poput Džini, dakle, završe sa depresijom i poremećajem zavisnosti, dok devojke poput Dini završe sa histerijom. Sve žene su, dakle, u patrijarhatu kažnjene – i device i kurve, i robinje i buntovnice. Dinina histerija eskalira u četvrtoj sceni koju smo tokom diskusije analizirali. Naime, Dini masturbira u kadi pred sopstvenom majkom koja, nakon što je Dini imala nervni slom u školi, počinje da je ispituje da li ju je Bad pokvario. Dini počinje da vrišti u besu da je Bad nije pokvario i da je i dalje dobra mala devojčica. Nakon toga, Dini završava u mentalnoj instituciji, a gledaocima je jasno da, iako cela njena okolina misli da je izgubila razum, zapravo samo došla do gorke spoznaje svih laži i licemerja koje svet odraslih podrazumeva.

Tragedija inicijacije u odraslost kroz seks nalazi se kao motiv u samom nazivu filma – Sjaj u travi, kako kaže Dini na času engleskog tik pred nervni slom kada je profesorka pita da rastumači stihove istoimene pesme Vilijama Vordsmita – ove reči znače da čovek mora da se odrekne ideala mladosti:

„Sada,

kada ništa na svetu ne može

vratiti dane prohujalog leta

naš sjaj u travi i blještavost sveta,

ne treba tugovati, već tražiti snage

u onom što je ostalo i s tim živeti.“

  • Vilijam Vordsmit, Sjaj u travi, odlomak

Dini i Bad, Sjaj u travi

Međutim, kako smo zaključili na Iridinoj filmskoj pričaonici, ovaj film se ipak završava optimizmom, budući da su i Bad i Dini na kraju pronašli svoj mir, iako razdvojeni, a i smena generacija se ipak dogodila. Optimizam je, dakle, dokaz društvenih promena, ali gorak ukus u ustima je trag traume represije koja sledećoj generaciji žena već nije smela da se dogodi. Ipak, jasno je da i danas živimo u izrazito patrijarhalnoj sredini u kojoj se opravdava silovanje, posebno glumica, koje se uobičajeno svrstaju u kategoriju kurvi kroz istoriju, budući da svetu pokazuju svoju ličnost, lice i telo. Zbog toga je izrazito važno da budemo solidarne sa glumicama koje danas prolaze kroz borbu protiv opravdavanja i održavanja nasilja i silovateljske kulture, jer one na filmu i na televiziji i u medijima predstavljaju likove svih nas, i mi ih gledamo, i naša deca će ih gledati, i ako budemo videli vesti o njihovoj pobedi, to će biti pobeda svih Dini i Džini, i svih nas, pobeda koja će dokazati da postoji samo jedna vrsta žena – žene koje zaslužuju i slobodu i poštovanje.